27.01.2012., petak
Google redirect
 Iritira li vas situacija kad želite pretraživati Web koristeći Google, primjerice ravno iz search bar-a u browseru, pa vas sa www.google.com prvo preusmjeri na www.google.hr, a onda vam izbacuje "lokalno relevantne sadržaje"? Mene iritira i to poprilično, znajući koliko su naši predjeli Weba nerazvijeni i oboljeli od nužno lošeg razumijevanja padeža, pa tako ne dobivam ne dobivam ništa relevantno čak i onda kada želim. Nisam jedna od osoba koja će u tražilice upisivati upite, kao da razgovaraju sa stvarnom, inteligentnom osobom koja usto razumije gramatički vrlo složen hrvatski jezik, pa mi smeta kada Google ignorira ono što strogo želim naći, a nudi mi popularne gluposti do kojih su došli informatički/logički potpuno nesposobni građani Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, kojih ne samo da ne nedostaje, nego ih ima na izvoz. Slažem se da nije potrebno tlačiti ljude obvezom učenja logičkih operatora AND, OR i NOT, ali je prava šteta što sam Google radi na tome da ikakav sličan pristup pođe u zaborav, doprinoseći tako gubitku kontrole nad nečim što je u osnovi - glupo računalo kojim barata pametna osoba. Ja ne želim da prilikom ovakvih stvari umjesto mene razmišlja AI. I onda vam tako izbacuje šund-portale poput 24sata, forumske threadove pune poremećenih bolesnika koje bi trebalo odvesti na informativni razgovor (index.hr!), Facebook grupe balkanskih curica koje su prvi put upoznale Web preko svog skupog touchscreen mobilnog telefona kojeg im je poklonio krkan koji vozi Golfa, hihotanje domaćica s Coolinarike, paranoična vrištanja "majki" s Roda, i slično. To je u osnovi zaglupljivanje vrlo slično onome kojem je doprinosio Apple na čelu s Jobsom koji je nedavno umro, pa mu odjednom svi pišu elegije. Postoji mjera između zahtijevanja da korisnik informatičkih tehnologija bude inženjer s MIT-a i zatupljivanja korisnika do te mjere da više ne zna koristiti mikrovalnu pećnicu. Ovdje se nalazi rješenje dijela problema, a to je preusmjeravanje na lokalnu domenu. Ne otkrivam toplu vodu, stvar je poznata već godinama, ali premalo ljudi za nju zna. Zapravo je poprilično jednostavno. Kada pristupate Googleu, standardnoj adresi A ako netko zna kako editirati URL odabranih tražilica u search bar-u Firefoxa, molim ga da mi javi u komentarima ili e-mailom, jer mi se ne da držati Google u bookmarks toolbaru koji je ionako pretrpan. Samo još usputna obavijest o promjenama Googleove politike koja na snagu stiže 1. ožujka, skupa s našim povišenim PDV-om. Ako koristite dodatne Googleove proizvode poput Gmaila ili Google+ (koji je po svemu sudeći osuđen na propast, ništa čudno), potrudite se malo proći pravilnike koje su ažurirali. https://www.google.com/policies/privacy/preview https://www.google.com/policies/terms Nažalost se kreću u pravcu "jedan korisnik - jedan account". Već su spojili YouTube, što sam ignorirao sve dok nisu javili da se to "mora". Malo po malo i sve je teže održavati se na nekoj površinskoj slobodi Weba. Jednom će možda proždrijeti i Facebook, a onda zaista neće biti lako. |
- 16:50 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #
11.01.2012., srijeda
Zmaj
|
Krajem prošlog tjedna zaustavio sam se na križanju kraj nekog parkirališta i dok sam čekao zeleno svjetlo gledam sam kako jedan mladi par pušta zmaja na nekakvom pogodnom sjevernom vjetru koji nije puhao na refule poput tipične bure. S njima je bio pas koji je vidno uživao u toj igri. Razveselio sam se vidjevši taj prizor jer sam osjetio da su bili iskonski veseli i slobodni, za razliku od gotovo svih mladih ljudi kojima je jedina zabava opijati se, ako se to uopće može nazvati zabavom. Ima nešto u zmajevima. Sjećam se kada sam napravio svoj prvi primjerak kao dijete. Potrudiš se i onda to više nije hrpa papira i daščica, nego nešto vrijedno. Pustiš ga u nebo, pa preko najlona osjećaš kako ga atmosfera želi otrgnuti. Sve što ga čuva jest taj tanki najlon i tvoja ruka. Ako ga pustiš ili ako najlon pukne, ono što si brižno sklapao odlazi, tko zna gdje. Moj se na kraju zapravo zatukao u tlo i uništio. Međutim nakon početnih neuspješnih uzleta, kada većina zmajeva uzleti u nebo, u krv krene curiti adrenalin, pa složiš facu koju sam vidio na licima para s početka priče, facu ushićenja što ti je uspjelo nešto vinuti u nebo koje ti je uglavnom nedostupno. Klišej? Možda budalama, što se mene tiče. Neka naprave svoj jebeni zmaj, pa neka vide. |
- 02:52 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #
14.12.2011., srijeda
Planeti na nebu - prosinac 2011.
Ovdje je još jedan od tko zna koliko već sličnih članaka sa svrhom promoviranja amaterske astronomije i edukacije puka svekolikog o našem nebu. Za promatranje planeta nije potreban teleskop jer se svi osim Neptuna i Urana jasno vide golim okom i zaista ih je nemoguće promašiti. Ako nekoga zanimaju detalji na planetima, treba mu teleskop i to malo bolji. Međutim načelno svi koji ih imaju jako dobro znaju gdje su i kada vidljivi planeti, stoga od ovog članka neće nikako profitirati.  Link na članak će do kraja praznika stajati u boxu lijevo, tako da je nadohvat ruke ako nekome bude trebao tijekom zimskih praznika. Pričajući samo o planetima, cijela će zima biti dosta zanimljiva jer su se lijepo razmjestili prividno dalje od Sunca. Naravno, ono što vrijedi za prosinac 2011., otprilike i vrijedi za siječanj 2012., s recimo satom razlike. Nisu to brze i velike promjene, osim za Merkur koji se brzo vrti oko Sunca. Utjecaja na ljude nema, jer je astrologija, iako unosna djelatnost, samo prljava pseudoznanost. Gromade stijenja, lave, plina i plazme idu svojim putem i jedini mjerljivi utjecaj imaju po tome što nam što svojim, a što odbijenim svjetlom podražuju mrežnice u oku ili senzore na teleskopima. Još je svega par dana do zimskog suncostaja (22. prosinca u 05:30) kada će dan najkraće trajati, a noć najdulje. Odabrao sam vikend koji slijedi (večer 16. prosinca) kao početak promatranja. Vremenska prognoza nije nimalo povoljna, međutim kako sam već rekao, većinu podataka možete na fleksibilan način iskoristiti za cijelu zimu. Prilika za fotografiranje ima, samo treba znati kako.
Taman oko 18h s istoka izlazi i zviježđe Orion i ispod njega Veliki pas sa Siriusom (najsjajnija zvijezda na nebu), a do njih Mali pas s Prokionom koji cijele noći prelaze nebo, a u blizini je i zvijezda Kapela u zviježđu Kočijaš (peterokut, gledano iz svjetlosno onečišćenih gradova).
Negdje oko 23h skupa s Mjesecom izlazi i Mars, Mjesecu s lijeve strane. Značajno je slabijeg sjaja (0.5) od Jupitera, ali se lako uoči jer je breskvaste boje, te mirnog sjaja kao što planeti najčešće bivaju. Iznad je zvijezda Regul (Lav).
Oko 02:30 s istoka se diže blijedi Saturn, sjaja podjednakog kao i Mars. Desno od njega je zvijezda Spika (Djevica), a blizu je i zvijezda Arktur (Volar). (Inače, 20. prosinca (utorak), pridružit će im se i "stari Mjesec" u obliku srpa, te će s njima tvoriti skoro pravokutni trokut.)
Malo nakon 05:30, kada je već zaista hladno, a Vega i Deneb se opet vide na sjeveroistoku, s jug-jugoistoka izlazi i Merkur, poznat po tome što ga se zbog njegove bliskosti Suncu rijetko dobro vidi. Magnituda sjaja mu je otprilike 0, znači nešto više od Saturna i Marsa. Boja nikakva specijalna, a malo više treperi jer je sitan i daleko. Ovo je zapravo jedna od dosta rijetkih prilika za promatranje, pa ako vam ne smeta hladnoća i imate avanturističkog duha, a jugoistočni obzor vam je dosta nizak, lako ćete ga uloviti. Dvogled dobro dođe jer čim ga spazite mozak zapamti gdje je i prepozna ga golim okom. Ako usput primijetite koji meteor, vjerojatno će se raditi o nekom iz roja Geminida. Da ne smeta Mjesec, lijepo bi se vidjeli, no ovako to nema previše smisla. Pluton više nije klasificiran kao planet, a sve i da imate dovoljno dobar teleskop za njega, ne biste ga mogli vidjeti jer se sad nalazi prividno blizu Sunca. Nedostaje još jedan planet, a to je upravo onaj kojeg promatrate s u prosjeku 180 cm udaljenosti. |
- 08:15 - gurni glavu kroz monitor (20) - snimi - #
09.12.2011., petak
Viralne ljudske gluposti: Merkur i "skriveni NLO"
|
Ima već par dana da eksponencijalno brzo raste hype i bulažnjenje oko filmića kojeg je uploadao jedan ogrezli i paranoični teoreričar zavjere na YouTubeu. Prvo filmić. Žao mi je da budali dajem viewove, ali što se može. U trenu dok ovo pišem, stvar ima 1,183,911 viewova, a broj bijesno skače. Argumentacija tog ćaknutog YouTubera ide ovako nekako: "Trebamo imati otvoren um, i zato ja kažem da je to sigurno NLO, dakle izvanzemaljci, jer je očito da je to svemirski brod koji je izgubio sposobnost skrivanja pod udarom izboja sa Sunca". Teško je u tako kratkom komadiću teksta nabacati toliko apsurda i logičkih pogreški, ali nekima zaista uspijeva. No što je zapravo taj "objekt" kraj Merkura? Neki su pomislili da je asteroid koji je eksplodirao pod naletom Sunčevog koronalnog izbačaja. To je nemoguće, jer su asteroidi grude stijenja s nešto dispergiranog metala, u prosjeku manji od uobičajene Zemaljske planine, a koronalni izbačaji su, dok dođu do Merkura, veći od samog Sunca, a užasno su razrijeđena plazma. Dobra usporedba asteroida i izbačaja jest metak i veliki oblak, iako bi za pravu usporedbu oblak morao biti puno, puno veći. Ako oblak naleti na metak (ili obrnuto, nevažno je), nema gotovo nikakve interakcije. Uostalom, objekt se ne miče u odnosu na Merkur, te ga prati toliko dobro da mi je čudno kako većina ljudi ne pomisli da se radi o greški u samom sustavu koji to sve snima. Neki drugi su branili ideju da se radi o plazmi koja se uplela u Merkurovo magnetno polje, što je također promašaj, ali barem racionalno razmišljanje. Intenzitet Merkurovog magnetnog polja je otprilike 1.1% Zemljinog, jer Merkurova unutarnja građa nije ni približno tako dinamična kao ona našeg planeta. Da bi se izbačaj upleo i tako sjajio u magnetosferi planeta, ona bi morala biti redovima veličine intenzivnija (blago rečeno), te bi bilo za očekivati da se uplete na polovima, a ne na dijelu od kojeg se normalno - odbija. Izbačaj bi morao biti vrlo gust i lokaliziran, te baš usmjeren na Merkur, za što su šanse mizerne. Također, sustav koji je odgovoran za nastanak te snimke takvo što ne bi ni mogao uloviti jer ne može. Odgovor je na pitanje jest: Merkur. Njegova orbita je vrlo malena i godina mu traje naših 88 dana. Iako su prividna gibanja planeta po nebu presjek raznih gibanja, izuzmemo li rotaciju Zemlje, najveći utjecaj na Merkurovo prividno gibanje po nebu ima upravo njegova jurnjava oko Sunca. Ovih dana dnevno se pomakne oko jedan i pol stupanj. To je otprilike kao 3 promjera Mjeseca na nebu. Upravo se to i vidi na filmiću. Kamera koja je ovo snimila nalazi se na sondama STEREO kojima je zadatak snimati promjene na Suncu iz dvije međusobno vrlo udaljene točke (tzv. Lagrangeove točke), da se dobije prostorni prikaz promjena u Sunčevoj atmosferi. Dvije su sonde, svaka u svojoj Lagrangeovoj točki. SECCHI je jedan od projekata koji koriste te sonde. To je otvoreni projekt čije se snimke mogu skinuti na službenoj stranici. Kako je došlo do tog čudnog fenomena? SECCHI-jeve snimke nisu "point and shoot", kako bi to laici navikli na digitalne idiot-fotoaparate mogli zaključiti. Radi se o snimkama koje su intenzivno digitalno obrađene. To se radi zato što je koronalne izbačaje (CME, to su ta "vela" koje Sunce izbacuje s površine i čiji popratni bljeskovi subatomskih čestica nama izazivaju jaka polarna svjetla kada nam ih usrče Zemljina magnetosfera) jako teško uhvatiti na kameri. Vrlo su blijedi, a Sunce je vrlo blještavo. Zato se namjerno povisuje osjetljivost senzora koji snimku hvata. Nastaje problem uslijed slike koja postaje preeksponirana zbog bliještećeg Sunca i svemirske prašine koja to reflektira. Tu nastupa digitalna obrada. Računalo spaja niz slika na kojima nalazi referentne točke u obliku zvijezda, i zatim računa koje pozadinsko svjetlo smije, a koje ne smije maknuti. Rezultat je dosta gruba snimka na kojoj se vidi materijal koji Sunce izbacuje u svemir.
"Problemi" nastaju kada u vidno polje kamere zaluta planet. Što su bliže Suncu, to su blještaviji. Merkur, Venera i Mars rade najviše problema. Merkur probleme radi najčešće jer zbog svoje male orbite često upliva u kadar, pa računalo mora obraditi i njegove preeksponirane slike. Zbog njegovog brzog dnevnog pomicanja, na snimci bi se pojavio nekoliko puta. Zato ga računalo briše na temelju snimki napravljenih prije nego se nalazio na datom mjestu. Zato oko Merkura, Venere i Marsa često postoje i "ghost images" u vidu tamnih i svijetlih polja, što je pogotovo vidljivo kada u vidno polje kamere uleti koronalni izbačaj. I upravo je to naš "leteći tanjur" - slika Merkura na tom mjestu u neko drugo vrijeme. U načelu dosadni artefakt. Pojavljuje se i na ostalim snimkama i vrlo je čest i periodičan, samo što nikoga posebno nije bilo briga oko toga, osim šačice ljudi na svijetu koji se specijalno bave obradom takvih snimki. Hladni tuš, zar ne? Drago mi je. Na ovoj stranici možete pogledati video pod imenom 20111119_1202_hi1.mpg, trenutno prvi na popisu. Vide se Merkur i Mars. Oboje rade identičnu stvar, u istom trenu. Bljesak se pojavi i nestane, a za sobom vuku crne mrlje. Primijetite da je snimka podijeljena na dva polja. To su dvije snimke, svaka sa svoje Lagrangeove točke, tj. sa svake STEREO sonde. Osobno smatram fascinantnim što imam priliku iz svoje sobe gledati kako u jednom trenu izgledaju koronalni izbačaji čije slike šalje nekakva elektronika pozicionirana na dvije točke toliko strašno udaljene od Zemlje, ali to je samo moje mišljenje. Kako se ovakve stvari uspiju dogoditi? Zakon velikih brojeva. Barem on, a sigurno još par socioloških fenomena koje ne mogu verbalizirati jer nisam toliko potkovan u tom polju. Na svijetu je oko 7 milijardi ljudi. Barem je par stotina toliko ludo da u pauzi jedenja tri dana stare pizze pregledava apsolutno dosadne filmiće koje "tajnoviti državni instituti" daju svima na uvid i download, i na njima traži "dokaze letećih tanjura". O da, ima takvih, vjerujte mi. Internet koriste i ljudi sa žešćim psihičkim problemima. Jedan će tu i tamo uspjeti naći nešto što mu se posebno svidi i čemu pridoda neko specijalno značenje. Stavit će to na YouTube u obliku filmića u kojem će vrištati da je s vladine stranice skinuo "supertajni film" na kojem je našao "dokaz izvanzemaljaca" i proći će neko vrijeme dok ga ne počnu pronalaziti njemu slični low life ljudi koji nose kapice od alu-folije i u vrtu prave "orgonske antene" kojima se "brane od vladinih mozgoperućih zračenja". Onda popularnost videa kreće u eksponencijalni rast. Kao bakterijska log faza, rani dio. U jednom trenu, neka budala (tipičan novinarčić na nekom tabloidnom portalu) uhvati video i stavi ga u sekciju "paranormalno". Novi limfni čvor za metastaziranje, vrlo uspješan. Preuzmu ga lokalni nacionalni portali, od njega se grana dezinformacija i uskoro inficira ostale portale, da bi nakon toga cijeli planet apsolutno bljesnuo, ili barem ona mjesta gdje je Web rašireniji. Bilo bi lijepo vidjeti vizualizaciju širenja tih informacija. Vjerojatno bi sličilo lančanoj reakciji u atomskoj bombi. Nakon toga slijedi razdoblje usporavanja, stagnacije, a zatim sve pada u zaborav. Provjerite kako to izgleda na trends.google.com. Dobar primjer je fraza "michael jackson". Sjetite se što se prije godinu i nešto dogodilo s pomorima ptica i riba. Jedan od prvih primjera masovnih dezinformacija koje su se dogodile zbog karaktera Interneta, a to je nesputano širenje podataka. Jednu normalnu i globalno učestalu, sporadičnu pojavu kao što je pomor neke populacije, ljudi su krenuli povezivati i graditi masovnu paniku. Sjetite se samo kako je to izgledalo. I naši su portali uživali u širenju dezinformacija, te povezivanju s ostalim "teorijama" zavjere. Vjerujte mi kad vam kažem da će ove stvari jednom biti predmet izučavanja društvenih znanosti. Barem ćete se moći pohvaliti da ste ih doživjeli. Ono čemu se osobno nadam jest da će silne planine gluposti koje se valjaju po Webu izazivati sve veće racionalno kontriranje, te da će se cijeli ovaj eksperiment zvan "Internet" pokazati kao najbolji dosad samoispravljajući sustav na globalnoj skali. Ako to uspije, moglo bi i čovječanstvo. Ako ne uspije, odosmo mi u novi Srednji vijek, postapokaliptičkog ugođaja nakon nekog masovnog nuklearnog rata. Zanimljivo je ući u razgovor s ljudima koji pripadaju toj "NLO sekti". Kažem sekti, jer po svemu sliče upravo tome. Nemaju anđele i bogove, ali imaju leteće tanjure i analne sonde. Modus operandi je isti. S tim ljudima se ne može razumno razgovarati. Nemaju znanje o tematici, nemaju zreo i razuman način razmišljanja, i na kraju krajeva žele vjerovati u ono što su zamislili. Od "otvorenog uma", kojeg tako često zastupaju i strašno ga prostituiraju, jako su daleko. Jer zaista, što to može biti osim "ogromnog skrivenog izvanzemaljskog broda"? Mora biti baš to, jer ništa drugo ne može biti. Osim toga, u skladu je sa svim serijama koje smo vidjeli na televiziji.  (par dana kasnije, priča o tome kako televiziju kontroliraju masoni i ljudi-gušteri)Evo jedan zanimljiv strip (cectic.com), možda vam dočara zamor koji nastane pri takvom razgovoru.
|
- 03:28 - gurni glavu kroz monitor (12) - snimi - #
26.11.2011., subota
Čekićem po rijetkim zemljama ili osamnaest muha jednim udarcem
|
Trebalo bi odmah na početku objasniti ovaj čudan naslov. Čekić se odnosi na torij, radioaktivni kemijski element (Thor - nordijsko božanstvo s čarobnim čekićem kao oružjem), a rijetke zemlje se odnose na okside (uglavnom) lantanoida, skupine kemijskih elemenata vrlo sličnih svojstava, kako fizikalnih, tako kemijskih. Da ne bude zabune, kroz članak ću te kemijske elemente zvati REM, po engleskoj skraćenici Rare Earth Metals.
U metale rijetkih zemalja spadaju skandij, itrij, lantan, cerij, praseodimij, neodimij, prometij, samarij, europij, gadolinij, terbij, disprozij, holmij, erbij, tulij, iterbij i lutecij. Mahom su to na zraku nestabilni, reaktivni metali koji se uglavnom drže pod parafinskim uljem da ne oksidiraju. Njihovi spojevi postaju sve traženija roba. Svatko tko posjeduje računalo ili noviji DSLR fotoaparat koristi REM. Laseri, magneti, specijalna optika, itd. Prometij je izuzetak po tome što je radioaktivan i nema ni približno toliko široku uporabu. Torij je aktinoid, sličnih kemijskih svojstava, međutim atomska jezgra mu je već toliko velika da nije stabilna, pa je zato blago radioaktivan. Na globalnoj skali njegova je trenutna potražnja malena. Prosječan čovjek nikad se neće susresti s tim elementom. S izuzetkom torija i prometija, otrovnost im nije velika, ili barem nje još nismo svjesni jer nije došlo do tolike proliferacije u okolišu (potencijalna niša za niz struka).
Razlog zašto ovo pišem je taj što sam malo čitao o gospodarskim granama koje se sve više uspinju u nekim predjelima planeta. Radi se o ekonomiji koja je tek relativno odnedavno dobila jači zamah, a potencijalno će napraviti jaki udarac na cijelu industriju. Monopol nad industrijom REM-a sada ima Kina. Ako ćemo vjerovati ovom članku Reutersa, napisanom 1. studenog ove godine, Kina drži ~95% tržišta. Prije dvije godine počele su vijesti o kočenju izvoza. Toga se dobro sjećam. Izazvalo je bojazan SAD-a jer je jedan od glavnih uvoznika, a svoju industriju REM-a, koja je u stadiju opadanja i slijedi joj poprilična propast, ne razvija ili jednostavno ne može razviti. Pravedničkom osudom ću reći da je dobar razlog za to njihova poremećena vizija kapitalizma spregnuta s militarizmom. Međutim potražnja za REM-ima raste iz nekoliko razloga, a jedan od najočitijih je sve veća potražnja za "zelenom tehnologijom". Koliko je zelena teško je reći, međutim sigurno je to da Kini ta industrija jako dobro ide jer su do sada sustavno ignorirali okolišu prihvatljivu proizvodnju, a vjerujem da će i dalje. REM-i su potrebni za hibridne automobile, koji su Zapadu sve omiljeniji i popularniji jer su tobože čisti. Ako bukne tržište električnih automobila, zapad će kupovati REM-e koje je Kina prljavo izdvojila iz tla, te ih koristiti u time automobilima pogonjenih strujom koju dobivaju paljenjem ugljena. Ali budimo otvorenog uma i skeptični, jer tko zna, možda to nije kraj priče. Možda ipak postoji neka efikasnost u tom procesu.
Okolišu prihvatljivo ili ne, ekonomski je vrlo zanimljivo jer je ekonomija umjetni sustav čija je baza potražnja, a ona se može umjetno modificirati unatoč tome što je prirodno određena. Gdje ovdje upada torij? Torij upada u priču iz razloga što se čovječanstvo, ako želi živjeti relativno lagodno, ne može pogoniti na svjetlo i vjetar. Treba mu energetski gust i izdašan izvor, a to je atom. Ono što je specifično za torij jest činjenica da može poslužiti kao nuklearno gorivo. Prirodni torij sam po sebi nije fisibilan (ne može podržavati lančanu nuklearnu reakciju), međutim može ga se navesti na to bombardiranjem neutronima, pri čemu prelazi u uranij-233 koji reakciju održava. Osnove tehnologije torijskih reaktora poznate su već desetljećima. Laboratorij u Oak Ridgeu je izgradio nuklearni reaktor koji je uspješno proizvodio električnu energiju. Samo reaktor. Kompletnu tehnologiju, koja uključuje razrađenu reciklažu, te ekonomske zavrzlame koje sve to prate nemamo osim kao koncept. Takvi reaktori proizvode značajno manje nuklearnog otpada (ne nula, kao što neke web-stranice sklone teorijama zavjere proklamiraju!) kojemu treba manje vremena da mu opasnost padne na određenu razinu. Osim toga torija u Zemljinoj kori ima puno više nego uranija. Količine energije koje se u njemu skrivaju ogromne su i potencijal su za budućnost. Torijevi oplodni reaktori koji rade na principu rastaljenih soli u kojima je otopljen fisibilni materijal također ne mogu izazvati meltdown (kojeg je jedna korisnica forum.hr-a simpatično prevela kao rastal; jezikoslovci, razmislite o tome!), jezgre im rade na tlakovima bliskim atmosferskom, najgore što se može dogoditi jest curenje, blablabla... super je taj torij, svaka mater bi ga za zeta tila.
Međutim postoje problemi i potpuni laik koji se naivno raspituje o torijevoj nuklearnoj tehnologiji vrlo će lako upasti u začarani krug teorija zavjera kojima je većina osobnih stranica i blogova koji se bave torijem vrlo sklona. Činjenica je da je nuklearnu energetiku pogurala vojska. Bez zla u vidu atomske bombe koje je poput zakuhalog mlijeka raslo u nekoliko država tijekom Drugog svjetskog rata, gotovo je sigurno da danas ne bi imali ni približno razvijen taj način dobivanja energije. Bit ću pesimističan pa ću reći da bi se bez tog zla možda čak i danas ta tehnologija vrtjela oko stogova moderatorskih cigli i guranja aluminijskih limenki na ozračivanje. Vojsci je bio zanimljiv uranij, tj. nuklearna tehnologija bazirana na uraniju, iz jednostavnog razloga što je bio početna točka za proizvodnju "stvari koje idu bum", a uništavanje je primarni cilj svake vojske, koliko se god njeni trolovi u ispeglanim i medaljama nakićenim odijelima pravdali da nije. Uranij je mogao dovesti do bombe puno lakše nego torij, te je koncentriranje uranija-235, potrebnog za bombu, bilo spregnuto s izgradnjom reaktorâ. Dok su god pravili materijal za bombe, znanstvenici su dobivali i novac za istraživanje onoga što sofisticiranim krkanima nikad nije zanimljivo, a to je struktura tvari. I zato je torij pao u zaborav. Privlačan argument, gađa u emocije i stoga je naizgled vrlo jak. Međutim nije baš sve tako jednostavno. Malo kada jest, a ekonomija, energetika i kemijska tehnologija nikada nisu. Treba izuzetno paziti da se, razmatrajući problem energije za čovječanstvo, ne upadne u teorije zavjere i fascinaciju jednim jedinim izvorom, jer stvari tako ne idu i točka. Uranij nalazimo puno koncentriranijeg nego torij. Torija ima puno više, ali je razasutiji po Zemljinoj kori. Problem je u koncentriranju njegove rudače, koje je puno skuplje od procesa koji dovodi do žutog kolača. Cijena torija zato je veća od uranija, te s postojećom, vrlo razvijenom uranijevom nuklearnom energetikom koja ide na četvrtu generaciju i u kojoj prednjači Francuska nema previše smisla sve to mijenjati i počinjati gotovo ispočetka. Sigurno je da će situacija sa starim reaktorima u Fukushimi napraviti velik udarac, pa i to treba uzeti u obzir.
Problem torija je izuzetno složen, jedan od rijetkih koji su doista slični klackalici na čijim krajevima sjede podjednako teški ljudi. Trenutno prvo mjesto u torijevoj nuklearnoj energiji drži Indija, koja ga intenzivno proučava i ima velike planove. Bit će zanimljivo pratiti što će se iz toga izroditi, znajući da je Indija zmaj od još mekšeg papira nego što je Kina. Zašto uopće spominjem torij skupa s REM-ima? Zato što im je kemijski sličan. Rude koje ih sadrže za sobom vuku i torij, te je koncentriraniji torij (element, ne elementarna tvar!) dio otpada prilikom proizvodnje REM-a. Američka proizvodnja REM-a grca i raspada se, te se očekuje njen teški poraz u sljedećim godinama. Problem proizvodnje čistih REM spojeva je u tome što su ti elementi vrlo slični. Industrija koja proizvodi koncentrat REM-a, a nije spregnuta s pogonima koji te elemente odvajaju je besmislena, ako s druge strane oceana postoji gigant kojemu to već jako dobro ide. Kina drži 99% industrije odvajanja REM-a na sastavne elemente, i prema Reutersu, ima još mjesta za razvoj. Prilagodba, pa i kopiranje, ono je što Kini ide jako dobro. Pomnožite to s mnoštvom jeftine radne snage, nemarom za okoliš i zdravlje radnika, i dobijete šansu da proizvedete vrijedne stvari za manje ulaganja. Ekonomija je kuja, i oko svog stola će skupiti mnoštvo detrivora koji će jesti mrvice koje padaju s njenog stola. Već se javljaju glasovi o tome kako potencijalni uzlet za Zapad postoji u vidu sprege REM-a i torija. To je onako dosta nova, pomalo i divlja ideja koju bi trebalo još žvakati. Proizvodnja torija i polagana prilagodba nuklearnog tržišta spregnuta sa sve većom potražnjom za REM-ima mogla bi imati vrlo značajno mjesto u sljedećim desetljećima. To je ideja. Je li ostvariva? Možda. Hoće li se ostvariti? To sada nitko ne može znati, međutim bilo bi zanimljivo ostarjeti u svijetu u kojem dobar dio bazne energije dobivamo od ogromnih količina torija, a koristimo je u uređajima koji koriste REM. Postoji itekakav potencijal za manje onečišćenja. U svakom slučaju manje od ovog kojeg proizvodimo danas i kojeg ćemo proizvoditi u skoroj budućnosti, mažući sebi oči pričama o "ekološkim hibridnim automobilima s REM motorima". Optimistično govoreći, bilo bi fora da nađem ovaj članak tamo neke 2055. i vidim da se bar nešto ostvarilo, pa onda kao starac kažem: "Rekao sam vam!" dodatna literatura za one koji žele znati više: Clean Energy's Dirty Little Secret Metal Pages - Rare Earths prices |
