17.02.2008., nedjelja
Pseudoznanost #5 - Suđenje Apollu #6
|
"mali korak za čovjeka, prevelik za idiote" ©Leviathan Sranje se gomila. Idemo dalje.  Kako se tehnologijom kasnih 60-ih i ranih 70-ih moglo doseći Mjesec? Računala su bila očajno primitivna. Današnje perilice rublja imaju više procesorske snage nego ondašnja najbolja računala. FEJK! Relativno jednostavni izračuni u Newtonovoj mehanici ne zahtijevaju moderne dual core procesore i mrcine od računala. Danas se ionako vrte uglavnom programi napuhani grafikom. Sve što se očekuje od autopilota može izvesti i komercijalni znanstveni kalkulator iz 80-ih, jer su sami izračuni neznatni problem. Problem je korisničko sučelje, na koje se troši dosta resursa. Računalo se zvalo AGC (Apollo Guidance Computer) i zauzimalo je dosta mjesta.
Naredbe su se unosile kodovima u klasama "verb" i "noun". Recimo 5862 1004 za 5-sekundno paljenje sapnica koje će zarotirati brod za određen broj stupnjeva po osi z. To je samo moj izmišljeni primjer koji pokazuje na koji je način navigacija bila ostvarivana. Naravno, kontrolu nad brodom moglo se vršiti i ručno. Također, neki izračuni vršili su se i u bazi na Zemlji te slali radio-vezom. Testovi landera na Zemlji su davali očajne rezultate, a na Mjesecu je sve išlo vrlo glatko. Totalno FEJK! Postoji nekoliko razloga zašto se to dogodilo. Kao prvo, testni landeri su bili zemaljske letjelice, koje su letjele u zemaljskoj atmosferi i gravitacijskom ubrzanju od 9.81 m/s^2. Zbog toga su morali biti čvršći, a samim tim i teži. I oprema je bila teža, jer se nisu koristile rakete, nego mlazni motori. Smetala je i atmosfera koja je davala dodatni otpor, uzrokovala vjetar i turbulencije. Upravo je zato bilo teže upravljati na Zemlji nego li na Mjesecu, no ni tamo nije bilo mačji kašalj. Na snimci na kojoj se čuje Neil Armstrong tijekom slijetanja landera Eagle, ne čuju se rakete. Trebale su se čuti, jer su vrlo snažne. No čuje se samo Armstronga, što znači da je mu je glas snimljen u studiju i nasnimljen na snimku. FEJK! Potpuno netočno. Nije se moglo ništa čuti. Kao što sam već rekao, glavni pogon prilikom slijetanja nije bio ni blizu pune snage, jer se spuštalo lagano. Također, nema atmosfere i trenje ispuha je ostvarivo samo na sapnici. Velik dio buke raketnog motora dolazi zbog trenja plinova sa zrakom. Zbog toga je zvuk unutar landera drastično tiši nego što bi bio da se pogon pali u atmosferi. I na kraju, mikrofon koji je Armstrong nosio je standardni mikrofon kakvog nose svi piloti. On prigušuje pozadinsku buku i čuje se gotovo samo ono što je važno - glas onoga tko mikrofon nosi. Na snimkama nema pauza između razgovora, iako je Mjesec udaljen otprilike 1.2 svjetlosne sekunde. FEJK! To je ta glupost prosječnog teoretičara zavjere - misliti da bi netko potrošio silne milijarde dolara i onda zaboravio da je Mjesec toliko daleko toliko da je komunikacija EM valovima malo usporena. Na originalnim snimkama razmak se čuje posve normalno, i trajanja je minimalno 2.4 sekunde ukoliko prvo čujemo kontrolora leta kako nešto pita. Na editiranim snimkama koje možete naći na Internetu toga ponekad nema. Vrata landera su bila premala da bi se astronaut kroz njih mogao provući. FEJK! Nisam našao ni jedan dokaz koji bi potvrdio da su bila premalena, a na slikama se vidi kako astronauti lijepo izlaze bez većih problema. Naravno da je bilo manjih problema, jer su vrata skučena, ali da nisu mogli izaći, potpuna je ludost. Kako su s onom raketom uspjeli doći do Mjeseca, kada nema drastično više goriva od običnog shuttlea koji samo dođe u orbitu Zemlje? Kako su se od Mjeseca vratili na Zemlju? Odakle im gorivo? FEJK! Stići do Mjeseca nije nimalo lagan zadatak u praksi, zbog skupoće, ali u osnovi nije kompliciran. Put do Mjeseca nije ravna crta, nego je ostvaren vrlo izduženim, elipsoidnim orbitama. Dakle, radi se o orbitama koje se sijeku. Raketa Saturn V poslužila je da se svemirski brodovi dignu u orbitu i izbace u putanju koja je zapravo vrlo izdužena Zemljina orbita koja se spaja na Mjesečevu orbitu. Letjelice zapravo pogoni inercija te gravitacijsko privlačenje Mjeseca i Zemlje. Sav naknadni potrošak goriva služio je za ulaženje i izlaženje iz Mjesečeve i Zemljine orbite (orbital injection). Brodovi su već imali dovoljnu brzinu. I naravno, da bi se tijelo gibalo, nije potreban stalni rad raketa. Newtonov zakon gibanja. Na jednoj snimci se vidi slovo "C" na jednom kamenu. To je zato jer je sve snimano u studiju, pa su sva kamenja imala oznaku. FEJK!
Nebuloza. Da se itko od huškača uopće potrudio pogledati izvornu snimku misije Apollo 16, vidio bi da "slova" nema. To "slovo" je dlačica koja se potkrala na slici prilikom skeniranja, jer se nalazi samo na višestrukim scanovima i kopijama fotografije. Na originalu i digitalnim scanovima originala je nema. Eto toliko za sada, sljedeći put definitivno nešto o lunar roverima AKA Mjesečevim vozilima. |
