16.03.2009., ponedjeljak
Nedjeljom u 2 - Davor Pavuna
|
Vrtio sam danas po programima i odlučio pogledati tu emisiju, iako mi Stanković često zaista ide na živce. I dobro da sam ju pogledao. Uvod je bio vrlo zanimljiv; već sam pomislio da će i ostatak biti ugodan. Gledao sam sve. Davor Pavuna, ugledni fizičar, prof. dr. sc. iz fizike čvrstog stanja doslovno je verbalno potukao Stankovića koji nije znao što bi rekao. Na trenutke je bio užitak gledati i slušati. Toliko volje i želje u tom čovjeku i tolika pohvalna nebriga prema mediokritetima i učmalosti naše banana države zvane Republika Hrvatska. Po tom pitanju, skidam mu kapu. Jednostavno sam bio zadivljen genijalnošću i toliko željenom svježinom znanstvenika. Prekrasno nešto. Dođe ti da ga staviš na mjesto predsjednika. Ali onda...
Ajmemenimajkomila. Onda je dojam počeo padati kao kuglica niz kosinu. Na trenutke sam reagirao slično kao što prosječni navijač Hajduka reagira kada se neki igrač istog kluba smota pred suparničkim golom i ne uspije ga zabiti... i to na Poljudu. Dakle, hvatanje za glavu, pokrivanje očiju, skvičanje, znate već. Svaka čast Pavuni, ali on je dobar samo u svom uskom specijalističkom području. Izvan svog područja, on je poput minskog polja punog svakakvih dragocjenosti - ponekad nađeš nešto stvarno predobro, a ponekad ti pašteta raznese nogu. Zašto govor u trećem licu? "Davor Pavuna je ovo", "Davor Pavuna je ono", "Davor Pavuna misli ovako", "Davor Pavuna misli onako". Treće lice se ne koristi kada se priča o sebi. Grozno je. Još bih i oprostio loše izlaganje, ali sadržaj ne. U uvodu, par ljudi ga je opisalo kao čudaka koji tako djeluje samo isprva, ali kada ga se bolje upozna, vidi se da je jako dobra i plemenita osoba. Znači, ako je netko plemeniti i dobar, ne može biti čudak? O da, ja bih rekao da je čudak. Netko tko o sebi govori u trećem licu je čudak. I netko kome su usta puna Isusa. I netko tko prosipa New Age ideje. Bila je preočita visoka doza fanatizma. Isus, Isus, Isus, bio sam u Indiji, Isus, Isus, Indija, Isus. Erm... molim?
Postavlja li religija etičke etalone? Je li ona ikakvo službeno mjerilo? Je li nužni razlog etičkog ponašanja? Naravno da nije. I to mislim ne samo na rimokatoličku, jer ona nije default religija, već mislim na sve religije, sa svim svojim proturječjima i isključivostima, koje na površini pokušavaju simulirati neki ekumenizam, a doktrine im to fundamentalno ne dozvoljavaju, jer je svaka sebi jedina točna, što je logički nemoguće. Ja neću prebiti ljudsko biće, pa čak ni ukoliko je nekog ubilo ili je nešto uništilo ili ukralo, nekoga silovalo ili opljačkalo. Nastojat ću ga strpati iza rešetaka, dakle spriječiti ga da nanosi štetu društvu i pokušati ga rehabilitirati (poštedite me eventualnih apatičnih komentara, i Pavuna i ja ih mrzimo). Je li za to moje etično ponašanje odgovorna par tisuća godina stara knjiga u kojoj piše da je neki židovski zombi (zgodna usporedba) rekao da se to ne smije zato jer tako navodno kaže neko infanticidno židovsko božanstvo zvano Jahve? Nije. Etičan sam zato jer je "dobro" nešto što se razvilo zbog ljudske kulture, a ne zbog nekog spisa o nekom nevidljivom tipu na oblaku. Ne ponašam se etično zato jer mi tako netko kaže, nego zato jer sam takav. Shvatio sam da je to dobro. E ali tu nije kraj. Čovjek opasno gaca u prokletu močvaru kvantnog misticizma. Kvantni misticizam je domena pseudoznanosti, a pseudoznanost nije ništa dobro. Za one koji ne znaju, to je ono silovanje kvantne fizike koje se očituje ispraznim blebetanjima o "energijama", "frekvencijama", "sveprožimajućoj svijesti", "kvantnoj spregnutosti misli" i sličnom. Neke će ovo potresti, ali ... (pst!) - to je sve prazna slama. Hrpa prazne slame koja neće postati puna ukoliko ju namlati "kredibilna osoba". Argumentum ad verecundiam ili argument po autoritetu je logička pogreška. Ako vrhunski matematičar kaže da pi racionalan broj, ne ponudeći nikakve dokaze za svoju tvrdnju, to nam ne znači ništa. Pavuna je znanstvenik. Ne samo da mu je to struka, već se i hvali da mu je to odnos prema svijetu. Je li opravdao tu tvrdnju? Nije. Za takve mistične tvrdnje nema dokaza. Niti jednog. Žalosno je da ljudi svoje mišljenje o tim stvarima stvaraju putem filmova i televizije, pa doista misle da se neke stvari normalno događaju, a gle - ono glupost, samo vrlo raširena, gebelski istinita. Ljude ne pokreću mistične energije (što god to bilo), već kemijska energija tvari koju unose u probavni sustav. Ne postoji telepatija, prekognicija i slično. Bolje reći "nema dokaza da postoje", ali you get my point. Ne samo da je teoretski nemoguće (što je u načelu, nevažno, jer znanost nije dogmatična), već nema iskustvenih dokaza. Kao što kaže jedan relativno pametan čovjek kojeg poznajem online, ako postaviš hipotezu, izvedeš formulu, i sve se čini da mora raditi, a eksperiment pokazuje da ne radi, onda je sranje. Baciš u smeće i krećeš dalje. Nove jednadžbe, nove hipoteze. Pavuni očito nije jasno da se znanstvenik koji nije samo cubicle monkey, već živi tu svoju racionalnost i zdravu skepsu, mora ponašati na taj način. To jest to. Ako već govoriš kako si znanstvenik, kako imaš znanstveno razmišljanje o svijetu, onda nećeš trabunjati New Age gluposti. To isključuje jedno drugo. Spomenuo je kako je u znanosti sve "ima ili nema", "istina ili nije istina". Šteta da se toga ne drži cijelo vrijeme, već je ispalo kao da mu je to nužna izlika, kratkotrajno zamazivanje očiju kolegama znanstvenicima, da umanji udarac svojih fanatičnih izjava. Par puta sam ga uhvatio i u seksističkim izjavama. Žene ovo, žene ono. "Kad bismo doveli ženu u studio" - jedan čovjek koji drži do sebe tako neće govoriti. To je govor krčme. Zatim je napomenuo nešto o krivo pisanoj povijesti. Sve fino i krasno, znamo da povijest pišu pobjednici, znamo da se puno toga iskenjalo oko novije povijesti, ali kada se to odnosi na Atlantidu, Lemuriju, onda shvaćamo da čovjek pliva u vodama pseudoarheologije. Iluminati i masoni? Daj čovječe, stani na loptu i ne sramoti se toliko. Nadalje, spomenuo je koliko planet energije dobiva od Sunca. Da, i? Kakve to ima veze koliko džula u obliku fotona ljosne na atmosferu i lito/hidrosferu, ako ih ne možemo prikupiti ni promil jer je planet ogroman, a to svjetlo planetu ionako treba da bi ostao u ovakvom stanju? Tip kao da nije čuo za gustoću energije kod izvora energije. Mislim, Tihi ocean sadrži nevjerojatne količine toplinske energije, ali što s njom kada je neupotrebljiva? Da se razumijemo, to nisu neke razvijene ideje, nešto složeno što zahtijeva puno provjere da bi se utvrdilo radi li kako treba. To su osnove. Kada netko počne brazditi po osnovama, onda mi neupitno zasvira alarm u glavi. I ne samo meni. Sunce isijava preogromne količine energije u svemir, ali nama je to energetski i ekonomski savršeno besmisleno. Dysonovu sferu nemamo. Stvari koje su mi se svidjele jesu njegov pravedni bijes prema budaletinama koje nas vuku za nos u ovoj državi. Dijelimo taj bijes. Zaista, malo je stvari koje me mogu toliko razjariti kao što su neobrazovani moroni koji su usto i neposobni, a nekako su uspjeli doći na položaje. To, i kaos na nižim funkcijama koji izazivaju zbog svojeg nerada. Nije to da će jadni pasti na prosjački štap i na ulicu ako ne postanu neke face u uredima, nego je to čista pohlepa. Žele najviše, makar gazili po drugima. Popizdim na te stvari. Onda je tu došla riječ i o Titu. Imamo praktično identično mišljenje. Čovjek je zločinac. Eto, jasno i glasno. Ni meni nije jasno kako je moguće da još postoje službena previranja oko njegovog lika i djela. Jest, čovjek je vjerojatno najzaslužniji za to što imamo ovakve granice, državu i sve to skupa, učinio je jako puno korisnog za naš narod, ali to ne opravdava čak niti jedno jedino ubojstvo i mučenje, maltretiranje ikoga. Niti tijekom Drugog svjetskog rata, niti za vrijeme SFRJ. Šporke partizanske seljačine s noževima ili jezivi UDBA-ši, svejedno je. On je odgovoran barem po zapovjednoj dužnosti. Barem po tome. Ako spasiš 200 beba, a mučio si i/ili namjerno ubio jednog jedinog čovjeka (Ubio bez nužne samoobrane. Mučenje je nedopustivo u svakom slučaju.), zločinac si, treba ti se suditi i trebaš biti kažnjen. EOD. Točka. Imamo identično mišljenje i oko haškog suda i američkih i izraelskih bombardiranja. Kada će ikoji njihov general biti osuđen za genocid? Oni imaju vlastite sudove koji zbog toga ne mogu biti općenito nepristrani i objektivni. Moram i napomenuti da mi se svidjelo to kako Stanković nije mogao doći do riječi jer je Pavuna, što bi se reklo na engleskom, out of his league. Napokon sam i to dočekao. Ipak, nakon gledanja današnje emisije u ustima mi je ostao gorak okus kao kad sam kao mali u usta strpao ružu misleći da tako mirisna stvar mora imati i tako sladak okus. Bome sam se prevario. Kasnije sam saznao da ima i neka poslovica/priča vezana za tu ružu. Čovjek je živa kontradikcija. U nekim stvarima vidim renesansnog univerzalnog genija, da bi se nakon par sekundi teško razočarao. Fascinirao je ljude koji nemaju znanja i one koji ga imaju nedovoljno, što se lijepo vidjelo po pristiglim SMS-ovima na dnu ekrana. Javili su se oni zapanjeni, a bilo je i par duhovno nastrojenih koji su mu spočitali prepotentnost. Čisto sumnjam da je u svijet otišao kao agnostik. Rekao bih da je otišao kao neinformirani i savršeno naivni štreber (u nekim stvarima sam još uvijek i sam takav pa shvaćam) odgojen u mlakom "daj pusti tu vjeru, to ti je bez veze, za seljake"-antiteističkom duhu, nesvjestan toga da mu je država zločinački postavljena prema ljudskim pravima, te je vrludao bespućima religija, usput pišući znanstvene radove. I onda je "našao Isusa" i sad ga svima nama mora približiti. Modus operandi čovjeka koji je još friški u snažnoj vjerskoj zajednici. Kad bi mu bar netko se približio skepticizam, ali onaj znanstveni, te kad bi ga se upoznalo s glupošću onoga s čim i više nego koketira, bio bi jedan od izvrsnih. Gotovo sam siguran u to. Ali onda bi postao opasan. Opasan zato što postoji. Opasan jer može djelovati. Sretno mu s Obamom, i nadam se da će izvršiti stručni utjecaj u svom polju, te da će postati racionalniji. Biti znanstvenik je puno više od titule. Ukupna ocjena:
|
